Od mnogih starijih ljudi čula sam samo riječi hvale za ovu ukrasnu, ali i ljekovitu vrstu, legenda kaže da čuva kuću od groma i bolesti te da je svako kućanstvo mora imati. Sveti rimski car Karlo Veliki naredio je svojim podanicima da posade čuvarkuću na krovovima po svoj prilici da bi se zaštititili od udara groma kao što se vjerovalo u davna vremena. Neki od naziva čuvarkuće vezani su za Jupiterovu bradu (jer je veliki broj cvetova navodno ličio na bradu Jupitera). Otpornost čuvarkuće očituje se već u samom imenu lat. Sempervivum, što u prijevodu znači “uvijek živuća”. Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluotoka, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka. Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdastog oblika. Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate. U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Koristi se u obliku soka, masti ili čaja. a najčešće se upotrebljava za liječenje rana, ispucale kože, čireva, hemoroida, crijevnih problema, grlobolje ili dijabetesa.
Naravno da se našla i kod mene u stanu, ponekad otkinem jedan listić i smažem ga samog, ali najčešće si pripremam jednu zdravu i ljekovitu smjesu u kombinaciji s medom. Moja draga majčica mi je dala ovaj recept i svako malo si znam prirpemiti i ujutro na prazan želudac uzeti jednu žlicu. Dugo se već borim sa svojim želudcom i H.pylori i već mi je muka od svih silnih antibiotika, zato sam ovu godinu posvetila liječenju upravo ljekovitim biljkama. Prebacila sam se na biljne čajeve od jednog starog travara, napitke od čuvarkuće i sok od aloja vere. Priroda nam daje najbolje lijekove i zaštitu od mnogih bolesti, samo ih treba koristiti dugoročno kako bi dobili najbolje rezultate.
Comentarios