Osobno moj najdraži prirodni zaslađivać je upravo med, a s obzirom da imam dosta znanstvenih članaka jer mi je završni rad na faksu bio o propolisu, odlučila sam podijeliti s vama što sam ja na modulu Pčelarstvo, ali i kroz preglede literature naučila.
Sladak, gust, viskozan, tekući ili kristalizirani je proizvod što ga medonosne pčele (lat. Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka, sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koji pčele sakupljaju i miješaju sa vlastitim specifičnim enzimima, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja. Ovisno o vrsti, med sadrži 14-23% vode i 77-86% suhe tvari. Uglavnom su to jednostavni šećeri, fruktoza i glukoza (85 – 95 % ukupnih šećera) uz nekoliko drugih monosaharida. Većinom je nešto više fruktoze u odnosu na glukozu, a posebice je ta razlika izraženija kod tzv. cvjetnih (nektarnih) vrsta meda u odnosu na medune, odnosno medljikovce. Ostale tvari prisutne u medu uglavnom se ubrajaju u organske kiseline, mineralne tvari, proteine i slobodne aminokiseline, enzime, vrlo malo u vitamine, hidroksimetilfurfural (HMF), pigmente i tvari arome – kiseline, alkoholi, ketoni, aldehidi i sl.
Uzimajući u obzir navedeni sastav šećera, jednostavnom računicom o energetskoj vrijednosti meda jasno je da je njegova energetska vrijednost barem 15 do 20 % manja (uzimajući u obzir i sadržaj vode) u odnosu na istu količinu običnog, kristalnog šećera (med – 320 cal/100 g, saharoza – 400 cal/100 g). Za antibakterijska svojstva meda djelomično je zaslužna i kiselost koja pak ovisi o prisutnosti organskih kiselina, prvenstveno glukonske kiseline. Glavne grupe flavonoida nađenih u medu su flavoni, flavonoli i flavononi. Osim flavonoida med sadrži i druge fenole od kojih najviše fenolne kiseline poput galne, kumarinske, kofeinske, elaginske i ferulične te njihovi esteri. pH meda uglavnom se kreće u rasponu od 3,2 do 4,5 i dovoljno je nizak da djeluje inhibicijski na velik broj mikroorganizama. Med je higroskopna tvar, što može otežati njegovo skladištenje. Sklon je kristalizaciji, koja je sasvim prirodan proces i ne utječe na kvalitetu meda, a do nje dolazi u roku od nekoliko tjedana do nekoliko godina, ovisno o vrsti meda i uvjetima skladištenja. Moguća je i dekristalizacija, no nju valja pažljivo provoditi ( u vodenoj kupelji na otp. 40°C).
Boja meda varira od prozirne sve do gotovo crne, ali najčešće se radi o nijansama žute i smeđe. Dokazano je da med ima inhibitorni učinak na rast bakterija, uključujući aerobe i anaerobe, gram pozitivne i gram negativne mikroorganizme. Zapažen je i antifungalni učinak na neke kvasce, na Aspergillus, Penicillium i na sve uobičajene dermatofite. Hiperosmotski učinak još je jedno svojstvo meda te se smatra važnim bakteriostatskim i baktericidnim faktorom (putem desikacije). Med pokazuje i druga zanimljiva svojstva. Naime, ne djeluje samo lokalno antibakterijski, već i preko modulacije imunološkoga sustava, te na taj način potpomaže borbu organizma s infekcijom. Lako je probavljiv i stoga je izvrstan kao brz izvor energije.
U prošlosti med je bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali, bio je sveprisutan u ljudskoj prehrani, a pojavom umjetnih sladila njegova se upotreba smanjila, no u posljednje vrijeme ljudi sve više prepoznaju važnost njegove svakodnevne konzumacije. Pripravci koji sadrže med, pelud, propolis i matičnu mliječ sve su popularniji i dobivaju na vrijednosti, jer njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam. Ja ga svakodnevno koristim i to najčešće u kombinaciji sa čajevima i smoothijima. Ukoliko poželite uskoro pogledati neki dobar dokumentarac, onda vam svakako preporučam film Više od meda (trailer), ukratko film govori o nestanku pčela čiji je uzrok nepoznat. Upotrebom mikro-kamera i dugotrajnog snimanja unutar košnica, film nam pobliže prikazuje ponašanje pčela, više nego što bilo koji pčelar prostim okom može vidjeti. On ne govori samo o pčelama, već prije svega o nama samima, vraćajući se simbiotskoj Einsteinovoj poveznici: „Nestanu li pčele s planete, čovječanstvo će izumrijeti za 4 godine.“
Izvor:
- Kurtagić H., Polifenoli i flavonoidi u medu
- Bijelić N., Biljan D., Rostohar Bijelić B., Uporaba meda u suvremenoj terapiji rana
- Gobin I., Vučković D., Lušić D., Antibakterijska svojstva meda
- Radosavović M., Apiterapija i osnove pčelarstva
Comments